Minestrone uvijek, a posebice u toplija doba

 

Minestrone se može kuhati uvijek i posvuda, ali posebno baš sada. Zašto baš sada nije teško objasniti, ali treba ipak redak, dva uvoda, s obzirom da je minestrone po svemu sudeći i od Krista stariji

[fb_button]

Minestrone je prajuha, pa čak i juhetina ako doslovno prevodimo: minestra je juha, a minestrone uvećanica, dakle juhetina.

U povijesnom smislu minestrone je Talijane ujedinila i povezala uspješnije od Garibaldija.

No kako su je svi kuhali tako je postala juha svaštara, u nju se doslovce  trpalo i trpa sve i svašta, uključujući ostatke od prekjučerašnjih objeda. Uz to još i izdašna zaprška za ekonomični krkanluk.

Minestrone je tako postao hranjivi ujušak, sukus pojma cucina povera, sirotinjska kužina.

No ta joj pučka odrednica može služiti na čast ako metafiziku minestronea promislimo, pročistimo, procijedimo i slijedimo pametno i učeno, dakle cum grano salis.

Nije dakle nužno pokoriti se jednom receptu za minestrone, ma koliko zavodljiv bio. Bolje je biti na čistu što je to dobar minestrone i onda ga priprmati prema prigodi, sezoni i društvu koje će minestrone za stolom povezati.

Svašta može u jušni lonac, ali proberimo jednostavno svježe sezonsko. To je nekako i nova odrednica minestronea, svježe povrtne juhe.

Jamie Oliver ne može odoliti da u nju ne utrpa preprženu pancete. Drag mi je Jamie, slaninu obožavam, ali ne vidim zašto bih ju tutnuo u minestrone sada početkom ljeta, izobilja na tržnicama i normaliziranja cijena povrća.

Minestrone možemo definirati kao posvetu svježem povrću, korjenastom, grahoricama, u prvome redu, uz njih porodici lukova, potom svježem začinskom povrću, a samoniklom kad se nađe.

To je svježe povrće toliko puno okusa da je samo bitno kuhati samo toliko da mu se sve arome otvore.

Trilemu krumpir, riža ili tjestenina, otežava zavodljiva opcija bruskete uz minestrone. Ja bih se opet poveo  za sezonskom prigodom, dakle mladim krumpirom. Maslinovom ulju malo maslaca neće zasmetati.

Glede priprave najvažniji je redoslijed povrtnog mimohoda s daskice u lonac. K tomu i narez, od cijelog ploda, ako je u pitanju sasvim sitni mladi krumpir, preko rezanja na trakice (julienne) pa do blendiranja nekog korjenastog povrća u želji da juha bude blago kremasta bez zaprške.

Na koncu u trenutku prinošenja lonca na stol još kap maslinovog ulja, onog najboljeg iz pričuve i  gotovo.

 

Mudrace koji propovjedaju kako se uz juhu ne poslužuje vino počastite prezrivim osmjehom.

 

Vaš Gastronomad Rene Bakalović

 

 

 

[fb_button]