Dnevnički zapis 24. srpanj 2017.

Give me five – daj pet!

 

Give me five, daj pet, globalizirani je optimistički pozdrav. U Hrvatskoj međutim ima tajno značenje

[fb_button]

Po njemu se poznaju siroljupci prvoga reda.

Na usklik Daj peticu, vadi se kolut sira na kom je utisnuta velika brojka 5.

Paški su sirevi naravno na posebnoj cijeni, no oni ovako označeni praktično nemaju cijene, oni se dobivaju prema zasluzi, u njima se uživa obredno.

Petica označava peti mjesec, svibanj, a paški sir s peticom zove se majski sir. U svibnju je pak glasovita paška ispaša na svome vrhuncu.

Aromatično i ljekovito bilje dosiže svoju najveću intenzivnost, a i laktacija ovaca uspela se na najvišu točku. Rezultat je u jednu riječ senzacionalan.

Paška petica nije još institucionalizirana, a teško i može biti. Iako na jednog Pažanina dolaze četiri ovce, sve je manje malih proizvođača sira.

Mlijeko ima dobru cijenu, mali prodaju velikima, pare u đep, briga nema. Veliki, u prvome redu Gligora, načinili su veličanstven promotivni posao, pobrali značajna svjetska priznanja, pozicionirali paški sir u vrh mediteranske gastronomske priče.

Male ovce pramenke koje pasu svježe začine i sol nanešenu burom ustalile su se u našoj kulinarskoj ikonografiji.

Majski sir ima i virtualnu moć, djeluje već i kao legenda koja se prepričava. Svi veći proizvođači s Paga sir proizvode od pasteriziranog sira. Svjesna je to mala žrtva nijansi okusa u korist sigurnosti.

Sam je Gligora godinama iskušavao proces pasterizacije tražeći minimalnu donju toplinsku granicu pasterizacije kako bi očuvao što više kvaščevih kultura.

S druge strane upravo bi podivljali kvasci znali uništavati paški sir od nepasteriziranog mlijeka.

Majski paški sir od nepasteriziranog mlijeka šmekerska je svetinja bez premca.

 

Vaš Gastronomad Rene Bakalović

 

 

[fb_button]